ZAŠTO TAKO

 

Vrlo često nam se događa da smo ljuti, da nam nešto ne ide od ruke, da nas je netko toliko “nabrijao” da ne možemo više izdržati.Što radimo? Najčešće to stanje ne možemo, ne smijemo ili jednostavno ne želimo razriješiti tamo gdje je nastalo nego “nosimo” doma. Tko nam prvi naiđe postaje naša žrtva i na njega/nju “istresemo” sav onaj bijes, jad mnoštvo negativnih emocija.On ili ona, bili to bračni partneri,djeca ili roditelji često puta u čudu ne znaju što i kako bi reagirali pokušavaju doći do adekvatnog odgovora ali u pravilu to samo pogoršava situaciju.Na sreću takvo stanje ne traje vječno mi se polako “ohladimo” i stvari pokušamo postaviti na pravo mjesto.Kada i ako  se preispitujemo, kada smo sami sa sobom i ako smo zaista iskreni onda znamo da najčešće i najgore riječi  odašiljemo onima koji su (barem tako kažemo) nama najdraži, najmiliji.

Često nažalost toga uopće nismo svjesni a kada i postanemo uglavnom se ne posramimo neko “lupamo” dalje ne obazirući se na one kojima smo nanijeli bol. Neki ljudi uporno  rabe takve obrasce ponašanja i uopće ne žele razmišljati o njihovim posljedicama.

Treba li to biti baš tako??  Sigurno da ne jer probleme treba rješavati onda kada su nastali i tamo gdje su nastali. Gotovo da nema čovjeka kojem se ne dogodi da “krivo”odreagira  zato malo razmislite,analizirajte svoje reakcije , svoja ponašanja i “otrovne” strelice  malo otupite te na koncu otrov istresite negdje na sigurno da nikome ne našteti.

Pokušajte biti bolji čovjek danas i sutra nego što ste bili jućer jer to će vam se sigurno stostruko pozitivno vratiti.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>