ZABORAVLJANJE

Osoba A; Sjeti se da me podsjetiš
Osoba B; Hoću,svakako ali još me podsjeti da te moram podsjetiti
Ovakvi razgovori nisu izmišljeni nego postaju sve češće i sve više realnost.Svakoga dana smo suočeni sa mnoštvom podataka koje bi naš mozak trebao obraditi i to uglavnom u sve kraćem i kraćem vremenu.”Tragedija” je da nam najveći broj podataka  kojima smo nemilosrdno obasipani nije uopće potreban,nije nužan , ništa nam ne predstavlja.
Ipak ne možemo staviti neke filtre koji bi propuštali samo ono što je za nas bitno i važno.
Zaboravljanje je vrlo izvjesno u nekim situacijama.
Poznato je  da Murfijev zakon kaže;Što je poruka važnija vjerojatnost da ćemo ju zaboraviti je veća!
To vam se sigurno događalo a možda se upravo zbog toga imali neugodnosti ali i materijalnih izdataka, gubitaka.
Ljudi zaboravljaju češće ako je od neke namjere za bilo kakvu aktivnost,vijest i sl. do njezina izvršenja veća vremenska razdaljina.To se dešava zato jer nas preplave druge obaveze i onda onu”jako važnu” odgađamo  da bi ju na koncu potpuno zanemarili.Kada smo jako opterećeni i uz to iscrpljeni bez obzira na vrijeme kada treba ostvariti neku nakanu  možemo ju zaboraviti.Okolina se najviše čudom čudi kada nakon sat dva zaboravimo ono što smo trebali pa se počinju pitati “Što se to s tobom događa?”
Zaboravljamo  češće ako su zadaci i nakane slične po sadržaju, obimu i mjestu događanja za razliku od onih koje su različite. Stres je postao univerzalni “krivac” za mnogo toga no i kod zaboravljanja igra bitnu ulogu i bitno ometa upamćivanje i prisjećanje upamćenih sadržaja.
Neke životne okolnosti koje su nam jako emotivne bilo negativno (tuga,žalost, smrt, ljutnja) bitno utjeću na zaboravljanje,ali isto tako i veliko ushičenje, radost, euforija ometaciju proces pamćenja pa nam opet prigovaraju jer kao podrazumijeva se da bi “TAKO DOBRU PORUKU MORALI PAMTITI ili Tako tragični događaj ne možeš zaboraviti”.
Ljudi koji nisu motivirani za neku aktivnost a moraju ju odraditi su skloniji zaboraviti nego jako motivirani. Idemo li na neki susret koji nam je neugodan često se sjetimo u zadnji čas na njega ili pak tek za nekoliko dana.
Zaključno mogu reči da nema čovjeka koji nešto ne zaboravi i od toga ne treba raditi probleme no moramo se truditi da važne i bitne događaje,ljude, aktivnosti,nakane,važna mjesta i lokacije ne zaboravimo.
Najjednostavnije je da sve zapisujemo i nemojte se obazirati na zlurade komentare sa strane koji će vas mnogi puta ismijavati zbog papira i olovke, penkale ili smartfona, tableta i sličnog pomagala koje vam služi kao podsjetnik.
Zapišite, zabilježite no kada ipak zaboravite nasmješite se na svoj račun, Nemojte očajavati nego iz toga napravite šalu po kojoj će vas pamtiti dulje nego po onome što ste zaboravili.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>