UTJEHA

  Utjeha je ublaženje tuge ili osjećaja TRAGIČNOG postignuto duhovnom okrepom,riječima, nalaženjem bolje kvalitete života i sl.

Koliko puta ste se susreli s dragim osobama,ljudima iz svojeg susjedstva koji su doživjeli neku tragediju, kojima se dogodila neka nesreća,a možda ste i vi bili osoba koja je to iskusila na “svojoj koži” a da niste znali što i kako postupiti.

U takvim situacijama veliki broj ljudi osjeća snažnu potrebu da nešto kaže, nešto komentira,da na neki način verbalno dokazuje kako mu je žao,kako se takvo što nije ni moglo zamisliti.ljudi najčešće pričaju previše, a vrlo često pričaju “gluposti”.Ma koliko se vama ili meni činilo da je dobro tješiti nekoga riječima koje su ovako ili onako “lijepe” birane pa čak i “srcedrapajuće”(što nikako ne dolazi u obzir)” takva taktika je u pravilu pogrešna .

Onaj koji je doživio osobno tragediju ili netko iz njegove blizine e i njega je to jako pogodilo treba mir,treba pažnju ali bez puno “filozofiranja” jer njegov psihički sustav je već traumatiziran a umjeravanje pažnje na ono što mu mi govorimo samo ga još dodatno iscrpljuje.To ne znači da čovjeka nećete pozdraviti,da mu nećete pružiti ruku no morate se prilagoditi situaciji. I ovdje vrijedi onaj izraz iz arhitekture i menadžmenta “VIŠE JE MANJE”. To nam govori da s malo riječi i s punopuno puno empatije, neverbalno pokazanog razumijevanja ineverbalnih prijateljskih gesti učinimo puno puno više nego što možemo riječima.

Pružite utjehu što mirnije,tiše i s tjelesnim dodirom gdje sugovornik najbolje može osjetiti vaše razumijevanje.

Sjetite se sebe kada vam je bilo teško što vam je najbolje odgovaralo i činite upravo to drugome što bi iskreno željeli da vama netko čini.Ili drugačije NEMOJTE ČINITI ONO ŠTO NE ŽELITE DA VAMA NETKO ČINI.

Prilog;

Preuzeto iz knjige;    Bruno Ferrero          PRIČE IZ PUSTINJE 

“Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.

“Zašto si išla tamo”? upita otac.

“Da utješim susjedu”.

“A što si ti tako malena mogla učiniti da je utješiš?”

” Sjela sam joj u krilo i s njom plakala”

Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi,plači s njime!

Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njime! Ljubav gleda i vidi, osluškuje  i čuje. Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim bićem. Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe  i sućuti.Mi smo anđeli samo sa jednim krilom: možemo letjeti jedino ako se zagrlimo.                                                                                                                                  

                                                                                                                                                     

 

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>