SVADBE

Rječnik  kaže: SVADBA je organizirana svečanost sa gozbom prigodom vjenčanja.

Kad to znamo onda nam je potpuno jasno da se dvoje ljudi treba najprije vjenčati da bi iza toga organizirali svadbu i počastili rodbinu i prijatelje. Svadbe se organiziraju u čast mladenke i mladoženje a ispijanje razno raznih zdravica je u njihovu čast a kako i mnoge poslovice govore na korist ONOME TKO ISPIJA ZDRAVICU.
Organizacija svadbe pa tako i troškovi kod nas uglavnom „pripada“ roditeljima i oni se moraju pobrinuti da svi koji su pozvani budu i adekvatno  počašćeni. I najsiromašniji su našli načina da se ljudi pogoste u čast mladenaca no u ranijim razdobljima to je bila PUČKA SVETKOVINA.Mnogi poput rodbine,susjeda prijatelja su svojim dobrovoljnim prilozima u naturi ( brašna, šećera, čokolade, piceka, purana, a neki i veće živine pomagali da svadbeni stol  bude obilat i da za svakoga ima dosta).Častili su i one koji su dolazili POD OBLOKE (pod prozore gledati kako se uzvanici zabavljaju) ili VU MAČKARE koje su ulazile u kuću i obično izvodile  plesove ali i neke HUNCUTARIJE (nepodobštine,šale i dosjetke) na račun mlade, mladoženje i njihova dotadašnjeg života ili ako je bilo kakvih „šaranja“ odnosno dogodovština u njihovom zajedničkom „hodanju“.E to je znalo biti i žustro,a neki puta su se u svatovi posvađali .Sve u svemu bilo je prirodno,bio je ograničen broj ljudi koji su stali u kuću mladenke ili mladenca a oni imućniji su si mogli priuštiti kakvu gostionu ili pak vatrogasni dom koji su suseljani uglavnom izgradili za takve i slične zajedničke potrebe i druženja.
Danas je to pak sasvim nešto drugo.
Prvo svadbe se organiziraju uglavnom u nekim restoranima ili objektima koji su i građeni tako da mogu primiti veći broj ljudi.

Sada obitelji i susjedi više nemaju toliko posla jer niti nemaju SANITARNU KNJIŽICU pa kao takvi ne mogu pripremati hranu za veći broj ljudi.
Hrana se mora čuvati u rashladnim uređajima ili pak u pokretnim hladnjačama pa sve to moraju raditi STRUČNE osobe.
Drugo danas se na svadbu pozivaju razno razni ljudi (koje trebam pozvati jer su mi učinili uslugu,jer su mi šefovi, te najuža rodbina i prijatelji).To je u pravilu gomila ili mnoštvo ljudi sa vrlo različitim interesima i posebno toliko različiti da nemaju što jedni sa drugima razgovarati osim ako se ne nađu na temi bolesti, nezaposlenosti ili pak politike koju ova ili ona stranka vodi krivo,a uvijek je krivo.
Danas na svadbu dolaze ljudi koji ama baš nikakvu vezu nemaju sa mladencima i koji poneki puta niti ne bi znali tko su mladenci da ONU U BIJELOJ HALJINI ne prati neki muškarac u novom odijelu a možda ima cvijet u reveru.
Što je tu je.I takve svadbe imaju svoj tijek ali nažalost premalo emocija, premalo životnih situacija a izuzetno puno lažnog sjaja i blještavila koje samo sebi svrha. Jela se na stol iznose po „protokolu kao na traci” a zna se dogoditi da još slasno jedeš posljednje zalogaje a konobar ti uzima tanjur.
Neki mladenci niti nemaju svadbu jer žele samo INTIMU a to su kumovi,rjeđe i roditelji.
Ipak mi u našem kulturnom nasljeđu imamo toliko lijepih, plemenitih i nadasve emotivnih običaja kojima se dvoje mladih ljudi SLAVI I ČASTI na njihovom početku u novi život.Svi ti običaji uvijek naglašavaju da su ljudi od rodbine i okoline spremni uvijek  pomoći ako mladima zapne i to na bilo koji način.
 Danas bi ponovno trebalo naglašavati da čovjek nije sam, da dvoje mladih nisu sami ako i dođu u teškoće da imaju one ljude koji su svjedočili njihovom početku i koji su spremni na žrtvu.
PREMALO JE LEPIH CAJTOV ! (premalo je lijepih trenutaka) kako bi to lijepo otpjevali LEPI CAJTI iz KZŽ (Krapinsko-zagorske županije)

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>