SUICID NIJE RJEŠENJE

Kada netko počini suicid onda se svi ili gotovo svi koji su osobu poznavali čude svako na svoj način.Neki ju osuđuju,neki „pronalaze“ razloge takvoga čina i kakvo takvo opravdanje no sigurno se može reći da suicid nikoga,ama baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Nažalost to je uvijek tako kada se ta tragedija dogodi,a između jednog i drugog suicida  u našoj okolini i blizini većina „zaboravi“ to što se dogodilo.
Najtužnije je to da i institucije društva koje bi trebale biti u službi prevencije ne naprave baš mnogo, najčešće ništa bitno nego se samo evidentira;“U našem mjestu itd dogodio se još jedan suicid,način na koji je izvršen, vrijeme izvršenja i one druge činovničke pojedinosti koje je „jako važno sasvim korektno upisati“ tamo u neke kućice da ih čitač može po potrebi  naknadno pročitati.
Kada  čovjek a posebno mladi “digne ruku na sebe” onda je to velika tragedija za obitelj, (užu i širu), za njegove prijatelje i poznanike,za školu ili radnu organizaciju,za društvo u kojem je živio.
Tada se posebno postavlja niz pitanja,kao da smo svi sada svijesni da je ta osoba bila kraj nas, da se svi odjednom sjete kako je imala ovakve ili onakve potrebe a nitko ju nije shvaćao, nitko nije mario za njih.
Ipak najčešće pitanje je; ZBOG ČEGA, ZAŠTO,ZAŠTO,ZAŠTO??
Na to i takva pitanja je izuzetno teško dati precizan odgovor no generalno se može reći da  UVIJEK postoje brojni  znani i neznani razlozi, od onih koji su u nama (intrapsihički) do onih koji su izvan nas u našoj porodici,školi,među prijateljima , društvu u cjelini.
Korijeni suicidalnog ponašanja su začeti još u djetinjstvu,u prvih 5-6 godina.
To je razvojno doba u kojem se odlučuje da li će se netko razvijati u pravcu istinskog samopouzdanja koje je ispunjeno životnom radošću, srećom,životnim smislom ili pak u sebi i oko sebe „nalaziti“ samo nepovjerenje,nesigurnost,osjećaj destrukcije, bespomoćnost.Uz mnoge faktore u tom dobu tri su najvažnija;
1. Premalo ljubavi (neželjena ili neprihvaćena djeca):

2. Međusobni sukobi roditelja (djeca se najčešće koriste kao sredstvo 

    borbe protiv onog drugog). 
3. Posesivna ljubav roditelja koji ne gleda svoje dijete kao posebno biće

    nego samo kao produžetak svoje egzistencije (guši ga u svemu).

Često se u tako mladom biću se znaju javljati osjećaji,“ja sam nitko i ništa“,“bezvrijedan sam“, nitko me ne voli ni među vršnjacima“, „Mene nitko ne želi za prijatelja „ itd.
Takve misli i fantazije,ali i stvarnost kasnije često dovode i do autodestruktivnih samoubilačkih pokušaja i radnji.
Znade biti  teško napraviti razliku između osobe koja će pokušati, a koja će počiniti suicid.

Statistike govore da mlade osobe koje su počinile suicid u oko 80%  izraze svoje namjere i osjećaje prije nego se ubiju,ali nažalost okolina ili nije na vrijeme prepoznala ili ih možda čak nije željela prepoznati.
Mladi se tijekom odrastanja susreću sa brojnim nepoznanicama o životu,o budućnosti, postavljaju im se mnogobrojni često puta potpuno oprečni zahtjevi od njihove okoline tako da to dovodi do konfuzije,zbrke koju ne razumiju a nemaju koga pitati,ne usude se nikoga konzultirati zbog razno raznih strahova.Često su u pitanju pritisci roditelja, škole, prijatelja koji očekuju više nego što u nekom trenutku ta mlada osoba može dati.
Stoga se suicid u nekim slučajevima „nameće“ kao jedino logično rješenje svih „zala“ koja ih tište

.Da li mladi ljudi šalju u svoju okolinu kakve poruke,alarmiraju li i skreću li pažnju da im je potrebna pomoć?? 

DA,DA,DA !

 

 Nisu strogo specifični za suicidalno ponašanje ali mogu  biti  za mnoge spasonosni, samo ako na vrijeme reagiramo.

 

1.        Iznenadni problemi sa spavanjem i uzimanjem hrane

2.        Drastične promjene u ponašanju

3.        Povlačenje (u sebe),ali i od prijatelja, društva u cjelini

4.        Gubitak interesa za školu, hobije, bilo kakove aktivnosti

5.        Osoba iznenada počinje poklanjati dragim osobama svoje omiljene stvari

6.        Raniji pokušaji suicida kod iste osobe

7.        Izlaganja raznim rizicima ( „nabijanje adrenalina“)

8.        Češće posjećuje,zove, drage osobe(u svako doba dana i noći,netom što su se rastali i sl.)

9.        Odjednom se počne žaliti kako je  ON ili ONA „loša osoba,kako ništa ne vrijedi,kako sve pokvari itd.“

10.    Daje verbalne poruke tipa“Uskoro me više nećeta vidjeti,nećete me morati trpjeti,neću vam više dugo biti problem,sve je tako bez veze,sve je bez smisla“

11.    Počne „sređivati“ svoje stvari,sobu, baca neke važne stvari ili ih poklanja, sređuje dugove te to posebno naglašava.

12.    Osoba koja je bila spremna na humor i šalu  izgubi taj humor ili se počinje šaliti „crnim humorom“

 

Neki znakovi koji su vezani uz školu

 

Pad u radu i uspjehu (zamjetan,nagli,neobjašnjiv)

  • Markiranje
  • Pad koncentracije, pospanost, nepažnja
  • Češće nego prije buntovno ponašanje ili pak jednostavno ometajuće ponašanje
  • U pismenim i likovnim radovima smrt zauzima centralno mjesto
  • Ranije dragi predmeti ga više ne interesiraju
  • Pad tolerancije za pohvale i nagrade 

Od općih društvenih  momenata i znakova treba spomenuti

 

  • ·        Gubitak bliske (drage )osobe ,smrt, razvod
  • ·        Suicid prijatelja ili rođaka u nedavnoj prošlosti
  • ·        Prekid ljubavne/emotivne veze
  • ·        Izloženost nasilju,incestu i sl.
  • ·        Zloporaba alkohola,droge
  • ·        Strah od trudnoće, lažna trudnoća
  • ·        Odbijanje drage osobe
  • ·        Razočaranje u prijatelje/ljude ili osramoćenost u društvu,školi,kući
  • ·        Loše funkcioniranje u obitelji
  • ·        Selidba prijatelja/ raspad dotadašnjeg društva (ekipe)

 

Kako se postaviti , što učiniti ?

 

  • Razgovarajte o suicidu,ne muljajte,budite direktni
  • Slušajte i gladajte što vam osoba govori i želi poručiti
  • Pokažite i prihvatite emocije.
  • Nikada nemojte suditi i presuđivati
  • Nemojte raspravljati o suicidu kao činu je li dobar ili nije,kakva je osoba koja o njemu razmišlja
  • Nikada nemojte držati lekcije o vrijednostima života jer to suicidalna osoba ne može prihvatiti
  • Nemojte nikada i nikako osobu provocirati (da vidite šali li se ona ili ne?)
  • Nemojte se sablažnjavati,šokirati takvim razgovorom jer to dovodi do još veće distance i zbunjenosti
  • Nemojte se zakljinjati da o tome nikome neće rači niti riječi.Tražite pomoć !
  • Tražite pomoć osoba ili ustanova koje ju mogu pružiti i to ODMAH,SADA  jer sutra je to uglavnom prekasno
Što više senzibiliziramo javnost to je veća šansa da nekome spasimo život,a spasimo li samo jedan jedini život već smo učinili jako mnogo.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>