ŠTO JE ZAPRAVO STRAH ?

 

To je  emocija , odnosno čuvstvo ( osnovna čuvstva su: strah, srdžba, radost i žalost) .Strah  predstavlja  reakciju na neki podražaj odnosno opasnost.On može biti realan i  iracionalan. O realnom strahu govorimo onda kada  se radi o  poznatom vanjskom događaju  koji ugrožava, odnosno može samo potencijalno ugroziti  fizičku  ili  psihičku stranu pojedine osobe ( ličnosti).,ali isto tako ako ugrožava grupe kao cjeline kojoj ta i takova jedinka pripada.Dakle izvor straha i opasnost po jedinku je u vanjskom svijetu i svakom je poznata,te će kod najvećeg broja ljudi izazvati vrlo slične,ako ne i potpuno identične učinke.  U svakodnevnom životu se suočavamo se nizom manje ili više  intenzivnih realnih strahova.Neke zamijećujemo,a  za neke saznajemo tek nakon nekog vremena ili nam ih je netko drugi prikazao kao ugrožavajuće, jer ih mi nismo niti zamijetili.

Ipak na  slijedeće  vanjske utjecaje najveći broj ljudi reagira strahom: Susret sa opasnom divljom životinjom, zaustavljanje auta pred ponorom i nemogućnost izlaska, opasne  i razjarene domaće životinje , kretanje ususret  kamionu,vlaku i sl. bez mogućnosti  bijega, prirodne kaktastrofe velikih razmjera.

 

  Reakcija na strah se može manifestirati kao: sumnja, groza, obeshrabrenost, obamrlost,  zakočenost, pa  čak i kao jeza , strava.ili užas . Podražaj koji izaziva strah obično se opisuje kao zastrašujući, alarmirajući ili užasavajući, životno ugrožavajući.

Ovdje treba posebno naglasiti da je reakcija na realnu (vanjsku opasnost) prvenestveno sukladna više našoj procjeni trenutne situacije, nego stupnju  stvarne i objektivne opasnosti.

Zbog tog fenomena na neku  ugrožavajuću situaciju jedan čovjek reagira na ovaj, a drugi na gotovo suprotni način, premda je  objektivni stupanj ugrožavanja za oba potpuno jednaki. 

Za raliku od realnog straha  postoji  neralni ili iracionalni strah.

To je besmisleni, bezrazložni strah,koji nema  vidljive podloge poput realnog straha.

 Ovaj iracionalni  unutarnji strah  je strah koji dolazi iz nutrine naše duše( psihe) , a u pravilu   predstavlja reakciju na neku nama nepoznatu unutarnju opasnost, odnosno reakcija na opasnost koju mi samo predviđamo da bi se mogla dogoditi.

Takav strah se naziva  anksioznost, strepnja , plašnja ili jednostavno unutarnji odnosno iracionalni strah.

Bilo da se radi o realnom ( vanjskom ), odnosno iracionalnom(unutarnjem strahu)

Strah  osjećamo kao neugodni osjećaj, uzbuđenje i/ili prestrašenost.

Strah je praćen nizom tjelesnih simptoma kao: smetnje disanja, ubrzano i pojačano lupanje srca, povećana ili smanjena mišićna aktivnost, posebice mišića leđa i extremiteta  ( ponekad se javlja nemir i drhtanje mišića,kao zimica, a poneki put potpuna obamrlost,sve do osjećaja nemoći cijeloga tijela, sa mogućim kljenutima ruku ili nogu-jasno psihogenim ).

 Javlja se pojačana sekrecija organizma( jače znojenje, mučestalo mokrenje, plakanje).

Kod nekih ljudi se javljaju  mućnine i povraćanje, proljevi ili učestale stolice prije svakog nastupa,  bljedilo ( stiskanje krvnih žila tzv.vazokonstrikcija- sa neugodnim osjećajem hladnoće),  odnosno jače crvenilo ( širenje krvnih žila tzv. vazodilatacija- sa osjećajem vručine i kao da  cijeli organizam gori).

Ne rijetko nalazimo samo opisane  tjelesne reakcije organizma, ali bez specifičnog osjećaja straha, pa tada govorimo i ekvivalentima straha.

Ako je strah izazvan realnim vanjskim  faktorima tada je njegov intenzitet uglavnom sukladan prijetećoj opasnosti. Već je napomenuto  da isti događaj    jedan čovjek ocjenjuje   za sebe  ugrožavajući, a drugi gotovo uopće neće niti zamjetiti  taj  događaj .Ovu činjenicu treba znati i ne zanemarivati  ju , jer i  reakcije koje slijede su uglavnom sukladne sa takvim procjenama.Opasnost koja prijeti pojedincu , grupi ili nekoj društvenoj zajednici je u tom slućaju poznata i strah ima prije svegaobrambenu funkciju: tj. PRIPREMITI ORGANIZAM NA SNAŽNU TRENUTNU REAKCIJU.

Ova reakcija  može biti  obrana  ( što se dešava najčešće),   bijeg (rijeđe), odnosno skrivanje ili pak ukopavanje na mjestu bez mogućnosti bilo kakve akcije. Reakcije koje u tim i takovim situacijama poduzimamo su u pravilu brze, koji puta munjevite, često instiktivne, jer samo na taj način se osoba može zaštititi.

Nema li realne  vanjske opasnosti, a javljaju se simptomi koje smo ranije opisali govorimo o  iracionalnom strahu (naoko ničim izazvan), odnosno neurotskom ili unutarnjem strahu.

Taj strah se razvije zbog poriva koji dolaze iz naše nutrine,a najčešće se radi o potisnutim agresivnim  ili pak  nekim drugim naostavrenim željama.

Zadovoljenje te i takve želje  u određenom trenutku  predstavlja društveno nedozvoljen čin,  ili je pak  to  općenito  društveno neprimjereno, da ne kažem zabranjeno.

Sve radnje se odvijaju na nivou našeg nesvjesnog i mi nemamo gotovo nikakve mogućnosti  utjecaja na njega.

Iracionalnim, neurotskim strahom možemo nazvati i strah koji je jači odnosno duljeg trajanja nego što dolikuje intenzitetu realne opasnosti. Za takvu prekomjernu manifestaciju straha je odgovoran poriv koji dolazi iz nutrine i samo se naslanja na realnu opasnost.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>