POŠTUJMO SVOJE UČITELJE

 Povijest nas ući da nekom povijesnom periodu,nekim  okolnostima prethode neke   dobre ili loše prilike.Uvijek imate ono prije i ono poslije . Nikad i ništa nije samo  potpuno neovisno i izdvojeno iz konteksta dotadašnjih zbivanja.Da bi stasalo svako ljudsko biće mora imati  i ima svojeg učitelja jer da ga nema ostalo bi zapušteno, izolirano i nijemo.Znanje koje se do nekog trenutka sakupilo se  prenosi sa jedne na drugu generaciju preko roditelja ili njihovih uglavnom časnih zamjena .U želji da se steknu druga,sve veća ili pak posve specifična znanja počela je djelovati  davno,davno jedna struka koju zovemo učitelji.Učitelji su osobe koje nas uče svemu onome što neko društvo smatra da bi sljedeći naraštaj trebao znati o svojim predcima, o dosadašnjem tijeku povijesti, postignućima i sl. Učitelji su ona spona koja jednu osobu od  izoliranog obiteljskog okruženja izvodi u sve širu i širu zajednicu .Oni pojedincu smisleno proširuju vidike ali ga i uče kako će doći do novih znanja kada ih više neće biti kraj svojih učenika.Učitelji su i osobe koje nemaju formalno zvanje učitelja ali su imali sklonosti i želje da vještine, znanja, dio kulturne baštine sačuvaju i nađu načina da to blago predaju generacijama koje ih nasljeđuju. Većina učenika na svoje učitelje gleda kao na osobe koje imaju u njihovim životima posebno mjesto i zaslužuju posebnu pažnju.To posebno dolazi do izražaja  u pojedinim prilikama.Tako se svojih učitelja i prethodnika prisjetimo u nekim prigodama i nekim važnim društvenom zbivanjima. To često znade biti samo kao priča o prošlim vremenima  ili pak kao formalni čin zahvalnosti na svemu što su nam ostavili. Svojim jasnim pozitivnim stavom nazočnima na nekom skupu,slušateljima i gledateljima iskazujemo svoj odnos prema njima.Svi mi imamo osobe koje pamtimo do kraja života i kojima se divimo jer su na nas ostavili duboka najčešće neizbrisiva  traga.Nažalost  zna se dogoditi da neki ljudi nisu naučili da svoje učitelje i prethodnike treba poštivati, cijeniti  doprinos  sadašnjosti u bilo kojem obimu nego vrlo brzo zaboravljaju što je bilo prije „kokoš ili jaje“.Ovakvi primjeri i situacije su bolne za one koji cijeli svoj život rade nesebično ne misleći da bi to sutra ili već danas netko mogao banalizirati ili  čak i obezvrijediti. Neki se počnu ponašati kao da povijest počinje sa njima ovog trenutka.Takvim djelovanjima svjedočimo već neko vrijeme premda se takve osobe  istovremeno se zaklinju u svoju kulturnu prošlost.Ako nismo u stanju odati zasluženu hvalu osobama koje su nas naučile koje su nam ostavile u naslijeđe sve ono što bi bez njih propalo,imajmo barem  obzira da ih direktno ne povrijedimo.Poštujmo naše učitelje jer bez njih niti nas ne bi bilo, barem ne onakvih kakvi jesmo i kakvima nas  pak naši učenici pamte.Moji učitelji su mi uvijek “pri ruci”(u mislima) posebno kad ne znam kako dalje.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>