OBLJETNICE

Prema Rječniku hrvatskog jezika: Obljetnica ili godišnjica označava dan u godini na koji se nešto zbilo .Okrugla obljetnica je ona koja na kraju iza znamenki ima nulu.

Za svaki životni događaj postoji obljetnica odnosno godišnjica no samo neke su nam toliko važne i značajne da ih pamtimo ili obilježavamo.Najveći broj ljudi obilježava godišnjice rođenja odnosno rođendane manje ili više “bučno” ili sasvim skromno i u tišini tako da nitko ne bi zamijetio a potom vjerojatno pitao: Što se slavi? koliko vam je godina? i još bezbroj pitanja ali ponekad i čuđenja. Da bi to izbjegli mnogi znaju jednostavno prešutjeti takve obljetnice.
Pored rođendana obilježuju se i godišnjice veza(neki i prekida veza),pa onda novih veza, godišnjice braka, godišnjice mature i diplomiranja,pa godišnjice doktoriranja, radnog staža, a nakon radnog vijeka i godišnjice mirovine (većinom zaslužene).
Sve su to neki lijepi i ugodni trenuci kojih se rado sjećamo a onda i obilježavamo no neki obilježuju samo one “okrugle” dakle 10,20,30,40 itd.  godina no nekima je to premalo pa onda proslave i one godine koje završavaju s peticom od nekog događaja.
Uz ove lijepe i većini ugodne pa i željno očekivane imamo i obljetnice koji se nerado sjetimo ali su one tu i same nas podsjete da su dio našeg života. To su obljetnice smrti naših najmilijih,to su obljetnice kada su se (smo se rastali),to su obljetnice kada smo doživjeli neku nesreću,preboljeli neku bolest,kada nam je vatra ili voda progutala imovinu i još bezbroj takvih tragičnih i žalosnih događanja.
Ugodne obljetnice većina jedva čeka a ove druge jedva čekamo da prođu jer mnogi su danima pa i tijesnima prije njih jače uznemireni tjeskobni, najradije bi taj period ili te dane nekako preskočili,prespavali, otišli negdje gdje ih te godišnjice ne bi sustigle. Nažalost toga nema i to ne može izbjeći jer maknemo li se mi “na kraj svijeta” to ide s nama baš kao naša sjena a čim se više odmičemo nelagoda postaje sve veća.

Život treba prihvatiti s jednim i drugim obljetnicama jer sve je to dio našeg živote i događaja koji su nas tijekom njega pratili, obradovali ili rastužili.Kada to prihvatimo kao nešto normalno onda lakše idemo dalje.
Ipak ove ugodne obljetnice treba proslaviti onako kako mi smatramo da je najbolje i najprimjerenije.Za to ne treba neki veliki novac ili pak pripreme no okupljanje prijatelja i prisjećanje svega onoga “kako je nekad bilo” nam doprinosi učvršćivanju našeg samopouzdanja.Mnogi nakon što vide i osjete ljude oko sebe odjednom živnu jer shvate da nisu samo broj, nisu samo komad mesa i kosti nego osobe koje drugi zapažaju i cijene.Takva saznanja ne mogu nadomjestiti nikakvi novci jer novac i nije najbitnija stvar u životu.Zar ne? no bez njega ne možemo to je sasvim točno.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>