Nađite mjeru

  •  

    Suvremeni način života „tjera“ čovjeka da svakodnevno užurbano trči sa jednog posla na drugi,da stotinu zadataka  nastoji riješiti u jednom kratkom vremenskom periodu samo da bi zadovoljio zahtjeve svojeg poslodavca,bračnog partnera, prijatelja ili svoje najčešće nerealne ambicije. Zašto je  to tako? Zašto su ljudi izgubili osjećaj za mjeru i potrebu?? Zašto iz dana u dan trebamo sve više i više da bi se dokazali ili jednostavno da bi bili uspješni kao i jućer??

    Pitanja su jednostavna no odgovor je  uglavnom najčešće ili gotovo uvijek kompleksan, kompliciran.

  • Za onog koji ga traži  najčešće neadekvatan ili pak nedostatan.

    U današnje vrijeme  svakoga netko nekuda tjera,nešto mu se nameće da mora jer ako ne budu ONDA će to imati ovakve ili onakve posljedice a to je gotovo uvijek vezano uz radno mjesto, posao ili samo uz golu egzistenciju.Dakle to se znade svoditi i na egzistencijalnu ugroženost pojedinca ali i njegove porodice.Ovo  svakako nije za šaliti se i većina niti ne postavlja dodatna pitanja nego izvršava naloge i uglanom šuti bilo spontano ili pak im biva rečeno „NE TALASAJ „.

    Ova situacija mi se u ovim teškim vremenima i čini nekako logična (žalosno ali je tako) no ima sve veći broj posebno mladih ljudi koji nastoje u što kraćem vremenu , na što lakši način doći do materijalnih dobara koje su njihovi pretci trebali stvarati cijeli životni vijek ili čak kroz nekoliko generacija. Ovakav pristup im je umjetno nametnut i TJERA ili da ostave MOZAK NA PAŠU i  slijepo izvršavaju naredbe tamo nekih drugih.

    Te „naredbe“ nisu samo na polju rada i privređivanja nego  još više na polju potrošnje gdje se čovjeku nudi ama baš sve bez obzira da li on to može ili ne može, da li njemu to treba ili ne treba.Bez obzira na posljedice koje takvo djelovanje može imati na njega/nju i  cijelu obitelj.

    Za sada nema nikakva smislena  državnog savjetodavavnog tijela koje  bi pojedincu bilo na usluzi  (besplatno) te mu odgovorilo da li nešto treba, može, da li mu je nužno i  da li on ima mogućnosti to ostvariti s obzirom na svoj status u društvu i svoja primanja.

    Kažu da bi takvo što sputavalo slobodnu poduzetničku inicijativu i kočilo potrošnju.

    Ipak moramo znati da nismo svi  vični reći NE,NEĆU, NE TREBAM nego dapače većinu zavedu lijepe riječi, šareni papiri, atak na zdravlje, atak na djecu i sl. te većina jednostavno podlegne a kada shvati (neki ne shvate nikada) onda je već kasno.

     

    Stoga drage i dragi moji NAĐITE MJERU koja je vama primjerena,koju možete vi kontrolirati i nemojte se dovoditi u situaciju da cijeli dan,tjedan, mjesec radite od jutra do mraka da bi zaradili toliko da si možete „priuštiti“ teretanu, vikend na moru, da možete otići tjedno na ručak u malo bolji restoran.

    Za vrijeme napornog rada zanemarujete svoju djecu,bračnog partnera, roditelje, prijatelje a sve sa racionalnim stavom KAKO VAM TO UPRAVO TAKO TREBA.

    I onda kada trošite suviše kalorije, „tešete“ liniju da bi vas na moru vidjeli što „prikladniju/prikladnijeg izgleda (ma što to značilo) vi zanemarujete svoje najbliže .

  • Odjednom dođe vrijeme koje nas tjera da se zapitamo ŠTO JE MENI SVE TO TREBALO?? Zar ja trebam dva tri auta,dvije tri kuće, vikendice, trebaju li mi tolika odijela, čarape, cipele i mnogo onoga što ni ne znam kada i zašto sam kupio. Kada shvate to neumitnu istinu Nekima je to toliko stresno da „upadnu“ u sistem osjećaja krivnje i samooptuživanja da se vrlo teško ili nikako ne mogu nositi sa tim.

    Usporite,zakočite,ako treba malo stanite da bi se već sada osvrnuli za sobom i napravili analizu te onda krenite dalje ali svakako sporije, racionalnije.

    Dajte i  SRCU da se razigra,neka  vas češće usmjeruju emocije.Uživajte jer ovo vrijeme se više nikada neće vratiti.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>