MOBING 3 – zlostavljanje na poslu

Jedan od načina mobinga na radnom mjestu je i seksualno zlostavljanje.Za njega se zna,ali dugi niz godina zbog neugodnih posljedica i stigmatiziranja , žrtve su najčešće prešućivale što im se događa.

Seksualno zlostavljanje vrše i muškarci i žene i to u pravilu prema osobama koje su im podređene.Vrlo često se nude promaknuća, bolji uvjeti na poslu,no žrtva ubrzo shvati da do tih pogodnosti neće doći tako brzo i samo nakon jedne takve aktivnosti- “seksualne usluge”.

Razlika između zlostavljača prema ženi  i prema muškarcu je način i pitanje koje im postavljaju .Ženu se prisiljava pitanjem HOĆEŠ ILI NEĆEŠ „DATI“ dok se muškarca uglavnom pita HOĆEŠ ILI NEĆEŠ? Iz ovog je vidljivo da su žene u daleko nepovoljnijem statusu jer moraju NEŠTO DATI a muškarci trebaju odlučiti DA LI ĆE ILI NEĆE nešto uzeti ili učiniti. Stvar se svodi na isto ali ipak su muškarci “povlašteniji” jer ih se barem pitanjem ne ponizuje kao žene.

I kod jednog i kod drugog negativni odgovor je za žrtvu nepovoljan jer ju stavlja u još gori zavisniji položaj osobito onda kada je već HTIO ili je već DALA. Tada slijede ucjene i prijetnje kako će to saznati cijeli kolektiv (koji najčešće već priča o tome) ali isto tako obitelj ili partner žrtve.Dosta je izvjesno da će žrtva zbog toga popustiti – OPET.

Manje opasan no nikako ne manje neugodan način seksualnog zlostavljanja je kada mobingaš uporno vrši geste sa jasnom seksualnom porukom pri čemu može zbijati šale, pričati nedolične viceve,vršiti neželjene komentare na račun nečijeg intimnog života no isto tako na način oblačenja,“svlačeći“ pri tome žrtvu prepričavajući „kakvo intimno rublje i slično ona nosi“. Tu svakako spadaju i SMS i E-mail poruke seksualnog sadržaja koje se znaju redati u nedogled i žrtva ih ne može zaustaviti što često dovodi do sumnje partnera ali i okolina se „zainteresira o čemu se radi“ što dodatno otežava stanje žrtve.

Sve to s vremenom bitno utječe na zdravstveno stanje žrtve pa tako one imaju tjelesnih i psihičkih smetnji i bolesti koje su posljedica takva djelovanja mobinga.

Mobing nije bolest ali posljedice mobinga su mnogostruke i najčešće vodi u bolest.

Osoba izložena mobingu često pokazuje smetnje hranjenja pa tako neke osobe enormno mršave a druge se zbog istih razloga enormno debljaju,osjećaju kronični umor i iscrpljenost a to pak dovodi do smanjenog imuniteta ,otpornost organizma pada a to je onda već jako široki prostor za razno razne zaraze i bolesti.

Na psihičkom planu najčešća posljedica mobinga je depresivno raspoloženje, osjećaj manje vrijednosti, osoba se sama sebe stidi, počinje se sama sebi gaditi jer je postupila onako kako to ne bi nikome savjetovala,osjeća potpuni prazninu i postepeno gubi svaki životni smisao.

Počinju se javljati smetnje spavanja ,kako usnivanja tako i prosnivanja,a snovi su vrlo često košmarnih sadržaja u kojima proživljava ono što joj se tijekom proteklih dana ili mjeseci događalo.Vrlo često vedre,optimistične osobe postaju pesimisti,gube svaku vjeru u budućnost, sve gledaju kao katastrofu.Kod nekih se javlja prividna euforija kojom se kao obrambenim mehanizmom žele obraniti od zlostavljača pri čemu šalju poruku „Što me ne ubi to me samo ojača“.Nemir, napetost, nemogućnost kontrole reakcija i općenito teža prilagodljivost i na vrlo jednostavne životne situacije gotovo da postaju pravilo pa neke osobe da bi umanjile takve nelagodnosti i olakšale si počinju sve više piti.Nerijetko ih se bez pardona proglašava alkoholičarima a alkohol je kod njih samo sredstvo kojim si pomažu i često im zna biti odbojan kao i mobingaš.

U mnogim zemljama je mobing zakonski sankcioniran pa tako i u državama bivše Jugoslavije pri čemu Crna Gora ima posebni vladin ured za brigu o mobingu no kao što pogađate Hrvatska to pitanje nema riješeno na jedinstven način nego se u pojedinim zakonima pojedine radnje mogu sankcionirati.Tako na pr. ako se zlostavlja osoba druge vjere ili rase to se karakterizira kao vjerska ili nacionalna netrpeljivost o kojoj često uopće nije riječ.

U nekim zemljama je mobing krivično djelo i sudi se po krivičnom zakonu. Neke zemlje premda nemaju to pitanje zakonski riješeno ali u svojoj sudskoj praksi imaju jako dobru senzibilizaciju i sankcioniranje.

Mobing treba prijavljivati, te svakako adekvatno pa i drastično kažnjavati no nikako ne smijemo upasti u zamku pa nerad, nemar, nezakonite radnje na koje se pojedince upozorava prikrivati i to nazivati mobing.

Tu dolazimo u drugu krajnost da rukovodioci svojim podređenima ne prigovore ono što je doista trebalo bojeći se da ih se ne optuži za mobing.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>