DARIVANJE

Nalazimo se u tzv.vremenu darivanja barem se tako spominje sa nostalgijom jedno prošlo vrijeme . U to prošlo vrijeme darove smo izrađivali sami jedni za druge i to uglavnom od priručnog materijala kojeg smo mogli naći oko kuće, u spremištima, trsju, šumi na njivi. Za izradu se koristilo svašta i darovi su bili  jako različiti od na papiru nacrtanih jednostavnih  kontura likove ili cvjetova, ukrasnih predmeta za kuću ili za nošenje u posebnim prigodama do uporabnih predmeta ili koji su služili jednoj osobi ili njezinoj obitelji kao cjelini. Nakon tog doba darovi su se počeli kupovati no ti darovi su i dalje bili skromni uglavnom uporabne prirode poput penkala,naliv- pera (e to je već bio „pravi poklon“ pogotovo ako je samo pero bilo iole bolje kvalitete).Dolazili su u obzir i satovi, mlinčeki za kavu, ali i mikseri ako je bilo novaca ili su to kupovali oni oni koji su ga imali.Vrijeme je prolazilo i društvo je u cjelini bilo bogatije pa su se birali i skuplji pokloni no kao i uvijek te skupe poklone su dobivali oni koji su imali bogate ali i izdašne roditelje, rođake te prijatelje dok je ostali svijet morao svoju potrebu za poklonom zadovoljiti sa sasvim običnim stvarima.Čini mi se da je većina bila zadovoljna i da je jedva čekala čas kada se je smjelo potražiti svoj poklon ispod bora. Bor je morao biti uvijek za Božić i ne sjećam se da su moji ikada imali nekog problema zbog kupnje ili kićenja, no neki kažu da je bilo i toga.

Sada smo došli u sasvim novo vrijeme kada je sve dozvoljeno no negdje  na tom putu smo izgubili jako puno od onog negdašnjeg spontanog, prirodnog i skromnog bića.

Čini mi se da sve manje ljudi darivanje doživljava kao čin ljubavi i čin kojim drugoj bliskoj i dragoj osobi dajemo do znanja kako i koliko nam je stalo do nje.Kao da više nema one čarolije kada su se pokloni birali upravo za svaku osobu  i baš prikladno njoj.Ima ljudi koji kupe cijelu hrpu stvari i onda ih onako dijele kao da su to cjepanice pa kako koja koga zapadne.Neki se odlučuju za čisto bezlično poklanjanje razno raznih bonova pa si ti sam kupi poklon.Ma ljudi moji kako ja sam sebi mogu kupiti poklon i doživljavati ga i pretvarati se kako sam sretan jer sam od vas dobio bon u toj i toj svoti.Još žalosnije mi je kada roditelji svojoj djeci daju određenu svotu novčanica dovedu ih u neki   Shoping centar i sjednu na kavu a djecu puste da to „spiskaju“ onako kako oni to žele.Mnogi mi govore da djeca najbolje znaju što ih veseli,ali ako ih mi ne usmjeravamo i nekom cilju mnoga od njih će jednostavno zalutati u neku krivu ulicu.

Ako je još moguće odvojite nekoliko kuna, desetaka ili ako slučajno imate  i stotinu no gledajte izloge,odaberite za svoje dijete, za svoju ženu ili muža, za svoje prijatelje i maštajte što bi njih najviše veselilo,što bi njima najbolje pristajalo,pronalazite ono što oni nemaju „MAKAR VEĆ SVE IMAJU“.

Pokušajte vratiti smisao poklonu i pokušajte ga personalizirati baš onako kako su to ljudi činili nekada.I nemojte misliti da darivanje nema smisla,da je to iz nekog prošlog ovakvog ili onakvog vremena. Smisao dajemo mi i naš stav,naš doživljaj i emocije.Moja je želja da se radujete kao malo dijete koje je nekada dobilo jabuku, naranču ili bananu odnosno drvenog konja ili pak bebici z Bistrice.

Nikako nemojte zaboraviti one koji su tu tik uz vas a nemaju nikoga,nitko im već danima,tjednima pa i godinama ne dolazi.Učinite lijepu gestu njima je potreban samo trenutak a darak njima neka bude nešto za jelo,obuća, odjeća ili sasvim neka sitničica.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN VAM BOŽIĆ !

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>