AGRESIJA KOD DJECE

 

Agresija je izraz za svako snažnije nametljivo ponašanje, bez obzira na to je li ono poželjno ili ne. Jedan je od najčešćih problema kod djece predškolske dobi agresivno ponašanje. 
Agresivno ponašanje je ono ponašanje kojemu je namjera nekomu ili nečemu nanijeti štetu, neugodu, povredu ili pod svaku cijenu nametati vlastite ideje, rješenja ili aktivnosti.Agresivno ponašanje, u dugoročnom smislu, ne donosi ugodu ni zadovoljstvo ni okolini ni samom djetetu. To je teško i neugodno ponašanje.

 Uobičajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje, tužakanje, psovanje, vrijeđanje) od fizičke agresije (udaranje,razbijanje igračaka, razbijanje i uništavanje imovine, čupanje, tučnjava, premlaćivanje i sl.).
Agresija može biti namjerna, najčešće uzrokovana vanjskom uznemirujućom situacijom. Ona se naziva ineprijateljskom, npr.: otimanje lutke ili autića, povlačenje za kosu, pljuvanje, tužakanje, rušenje, razbijanje igračaka i dr.

 Ovdje se  radi se o otvorenom neprijateljskom ponašanju.

 Njime dijete predškolske dobi nastoji ostvariti neku dobit na štetu nekog ili nečeg drugog.
Nenamjerna agresija uzrokovana je unutrašnjom napetošću.

Radi se o nesvjesnom destruktivnom ponašanju koje odražava djetetove neugodne i intenzivne osjećaje (strah, tugu, radost, ljutnju…), koje dijete predškolske dobi ne zna imenovati ni prepoznati, pa se često ponaša neprimjereno.
Autoagresija ili samopovređivanje je  najčešće agresivno ponašanje u predškolskoj dobi: Manifestira se kao čupanje kose, grizenje noktiju, grizenje, lupanje glavom…
Potisnuta agresivnost okreće se prema unutra, umjesto prema vanjskom očitovanju. Često se očituje kroz različite psihosomatske simptome, a kasnije i psihosomatske bolesti. U djece su to najčešće grčevi crijeva, povraćanje, nedefinirani bolovi, glavobolje, kožne manifestacije i sl. Strah od kazne ako se agresivnost iskaže se pojačava , ali ako ostane skrivena nema kazne . Kažemo, djeca «govore kroz tijelo».

Agresija je naučeno ponašanje !!!
– Uči se imitacijom.

– Dijete uči promatranjem i “upijanjem” onoga što drugi rade , a ne  toliko ili gotovo ne onoga što kažu.
– Ako agresivnim ponašanjem postiže cilj, dijete usvaja taj oblik ponašanja i koristi ga u svim budućim sukobima.

 Odrasta li dijete u obitelji kojoj je agresivnost uobičajena,a posebno ako su članovi agresivni prema djeci onda i ona počinju koristiti taj obrazac ponašanja.

Ako dijete odrasta u i sa strahom od agresije odraslih(roditelja,braće) da bi se zaštitilo počinje se identificirati

s agresorom te samim tim smanjuje strah,ali u pravilu počinje  i samo biti agresivno. Agresivnost je usmjerena prema slabijima i manje zaštićenima.

Ima obitelji koje tvrde “da moje dijete najbolje zna što i kako njemu odgovara” pa se prema djetetu i njegovim potrebama ponašaju kao prema odrasloj zreloj osobi što je djetetu nepoznanica.Vrlo često se ne postavljaju nikakve granice ponašanja,pretjerana je popustljivost te dijete nema priliku naučiti da ne može niti sve dobiti , niti sve učiniti niti svakome činiti što se njemu svidi.Kada se nađu u situaciji otpora drugih postaju  razdražljiva i novonastalu situaciju nastoj rješiti agresijom.

Roditelji koji zanemaruju svoje dijete čine istu pogrešku jer ostavljaju djetetu da samo “pronalazi” načine kako rješavati nesuglasice a to je  često agresija prema drugima.

 Kako se vladati prema agresivnom djetetu??


 
Dijete nikako ne smije steći dojam da je agresivno ponašanje prihvatljivo,dozvoljeno i da se njime mogu postići “najbolje stvari ” u životu. Treba poticati zalaganje, trud, brigu za sebe i druge,stjecanje znanja i sl.

Agresivna djeca vrlo često ostaju i agresivni odrasli pa se tako navodi da je šansa djeteta koje je agresivno u malosti da sam 30 godina ima kriminalni dosje čak 25%,dok je to kod populacije ne agresivaca šansa za isto to oko 5%.

 –   Agresivna djeca postaju agresivni odrasli

– Djeca nasilnici imaju 25% vjerojatnosti da će do dobi od 30 godina imati kriminalni dosje.

 Ostala djeca imaju vjerojatnost od 5%. vrtiću

 

Koje sve vrste pomoći pružiti ?

 

Kako kod agresivnog ponašanja uvijek imamo tri strane:NASILNIKA,ŽRTVU, PROMATRAČE kod pomoć trebamo sve njih educirati.

 Nasilnika: Koristiti disciplinu i usmjeravanje na pozitivno.Treba biti čvrst no nikako ne agresivan. Uvijek ukazati na bolje načine rješavanja problema i pohvaliti svaki i najmanji napor i želju da se ne bude agresivan.

ŽRTVA; Njih podučiti da ako mogu izbjegavaju nasilnika.Naučiti ih da vjeruju kako ćete im pomoći ako će trebati.Treba ih  poticati da smiju nasilniku reći”NE”

PROMATRAČI: Treba im ukazati da su odgovorni što nisu ništa učinili nego samo promatrali nasilje a posebno ako su sami biti huškači i poticatelji nasilnog ponašanja.

Agresija je način ponašanja koji sve više prožima sve slojeve društva i doimlje se kao način na koji je moguće postići (vrlo lako) svaki svoj cilj (uglavnom bez nekih posljednica) što se jasno prenosi na mlade.

Naučite djecu da ne budu nasilnici! 
Naučite djecu da ne budu žrtve!

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>